01.02.2012.

Sikter ili ne?

                                                                                                               Posljednji album sarajevske grupe Sikter koji je najavio odličan singl "Don't You Miss Me" konačno je izašao krajem kolovoza za izdavačku kuću Gramofon. Bend koji jedni nazivaju 'ublehašima' drugi 'nasvijetlijom točkom sarajevske glazbene scene', izdao je nakon prvog "Now, Always, Never", koji je producirao sam Brian Eno, zatim drugog "Queen Of The Disco" i treći album pod nazivom "My Music".

Sve najbolje kažu nastaje slučajno i spontano, pa tako počinje priča i ovog benda. Upoznali su se tijekom 'derneka' brucoške večeri na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, iako niti su bili brucoši niti umjetnici (no kako je uvijek cool biti umjetnik ili se bar družiti s umjetnicima) i oni su bili tu. Kažu da je prvi nastup, upravo te večeri, započeo izgovaranjem odlične 'autohtone' bh. riječi sikter (ma mrš) članovima tadašnjeg benda Regina, otimanjem instrumenata i prašenjem. Usljedile su pjesme "Pojest ću sve artančiće", "Luarnin, huarnin", "Neću, neću dijamante"...

                       

Usljedila je '92, rat, blokada Sarajeva i 'kud koji mili moji'. Bio je to period kada se postava Siktera mijenjala konstantno; oni sretniji uspjeli su napustiti Sarajevo, oni manje sretni ostali su i preživljavali svakodnevnicu. No, kako je Sarajevo uvijek bilo specifičan grad, upravo u te 3 ratne godine pokazalo je svu svoju veličinu i snagu, i ono što mnogi zovu 'dušu'. Momci iz Siktera samo su dio tadašnje ratne scene Sarajeva koja je nastajala u podrumima zgrada i kuća, posebice klubova Fis(Bock), Obala klubu, Slozi, BKC-u.

Jedna zanimljiva anegdota dogodila se kada su trebali održati koncert u nekadašnjem kabareu koji je u međuvremenu postao sklonište za izbjeglice. Na dan koncerta, izbjeglice su istjerane da bi se on održao, no nije dugo trajao. Naime, neko je ukrao benzin iz agregata koji je snabdjevao kabare strujom!

I ono što je najčudnije, upravo te godine, izgleda bile su najjače su stvaralačke godine Siktera, ne podcjenjujući sve što rade danas. Publika je voljela "Lovu do krova", "Rollen Ruler", "Gudru". Upravo te pjesme ljudi i pamte. '95 je potpisan Dayton, '95 godine prvi bh. bend pojavio se na MTV-ju - naravno riječ je o Sikteru.

Prvi album "Now, Always, Never" album je koji će ih svrstati u neki alter-rock đir i izdvojiti stvari "Pain In Brain" i "Power". Zatim, drugi album "Queen Of The Disco" i zaista-disco! Nevjerovatan preokret, ali još uvijek slušljiv album s nekoliko odličnih stvari, prije svega "Edit Piaf" i "Shake'em".

Sa zanimanjem smo očekivali i ovaj treći album, da vidimo na kojem je Sikter sada tragu. I nakon rocka, disca, housa, sada disco-soul. Album koji kao cjelina ne donosi ništa novo, koji nemate vremena ni živaca doista preslušavati osim ako vam to nije posao, dakle album koji kao i prethodni jedino što donosi je par zaista dobrih singlova.

Izdvojila bih prvi singl "Don't You Miss Me", a u spotu glumi i Ibrahim Spahić direktor internacionalnog festivala Sarajevo - "Sarajevska zima". Pored "Don't You Miss Me" tu je i naslovna stvar "My Music" koja je jednom riječju odlična za chilanje, zatim "Edit Paif II- I Can See Now" kao nastavak na "Edit Piaf" sa prethodnog albuma, ali nažalost ne toliko dobra kao original. Zatim "Liar", stvar koja budi, razbuđuje sa gitarama, razbija monotoniju. Druga polovina albuma ne donosi ništa novo, izdvajam jedino "Feeling" i "Open Your Eyes".

Dakle, Sikter - za sikter nisu jer ima tu kvalitetnih stvari koje gosp. Enes Zlatar-Bure napiše i otpjeva, no nedovoljno doista za epitet 'najsvijetlije točke bh. glazbene scene'.

Ines Tanović

Muzika.hr

31.01.2012.

"My music is my sunshine, my music makes me free" 2004 - 2006


Sikter na nastupu u Gronigenu, Holandija, 2006.

Krajem 2003. godine, nakon manje pauze, članovi benda Sikter ponovo ulaze u studio kako bi napravili svoj treći album. Ovaj puta zbog obaveza članova benda na ostalim projektima, na ovom albumu su najviše radili frontmen Enes Zlatar - Bure i basista Dragan Rokvić - Rokva. Album je sniman i obrađivan 2004. godine u sarajevskom studiju MML, a djelimično i u studiju Javnog RTV servisa Bosne i Hercegovine.

Kada je album ušao u završnu fazu, Rokvi i Buretu su se priključili i ostali članovi benda koji su unijeli tek nekoliko manjih izmjena u album. Kada je stil na albumu u pitanju ponovo se radilo o muzičkom zaokretu. Ovaj puta je to bio spoj prvog i drugog albuma sa elementima soula i housea. Ujedno na ovom albumu je zastupljeno najviše muzičkih žanrova nego i na jednom drugom Sikterovom albumu. Krajem 2004. godine, album želi objaviti sarajevska izdavačka kuća Gramofon.

Nakon što je dogovorena saradnja sa Gramofonom, članovi benda žele otići još dalje i odlučuju objaviti maxi singl/EP pjesme "Don't You Miss Me" nekoliko mjeseci prije objavljivanja cijelog albuma. Singl je objavljen 27. maja 2005. godine i sadržao je originalnu verziju pjesme sa tri remixa. Remix verzije su uradili sarajevski muzičari Leonardo Šarić pod pseudonimom Edward EQ koji će se kasnije i postati članom Siktera, Nedim Zlatar, bubnjar Siktera, pod pseudonimom Basheskia zajedno sa DJ Ahmaadom i treći remix je djelo Branskog člana dvojca Diskobajagi.


Spot za pjesmu "Don't You Miss Me"

Album "My Music" i zvanično je objavljen 21. augusta 2005. godine. Promocija albuma je održana u SA Clubu, 9. decembra 2005. godine. Nakon dugo vremena Sikter je ponovo je dobio pravu medijsku pažnju, a kritike albuma su bile više nego odlične. Koliko god su prva dva album bila zapsotavljena od javnosti, treći album je sve to nadoknadio i proglašen je kao jedan od najboljih albuma u BiH 2005. godine od strane različitih magazina. Osim u BiH, album je bio veoma zapažen i u regionu pa tako da je Sikter počeo dobivati sve više poziva iz regiona.

Pjesme "My Music" i "Don't You Miss Me" postaju radijski i televizijski hitovi. U međuvremenu se otvara i regionalna MTV stanica pod nazivom MTV Adria pa tako se nakon 10 godina, Sikter ponovo vraća na MTV. A njihovi spotovi su se redovno puštali i na ostalim regionalnim televizijskim muzičkim stanicama poput Balkanmedia.


Sikterov spot za pjesmu "Edit Piaf" na MTV Adria

Snimljena su četiri spota za pjesme sa ovog albuma. Spot za pjesmu "Don't You Miss Me" je snimljen na Igmanu, a u njemu glume Ibrahim Spahić, direktor festivala "Sarajevska zima" i njegov sin Mirsad. Spot za pjesmu "My Music" je snimljen u jednoj od učionica Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu i u njemu jedinu ulogu ima Enver Hadžiomerspahić, direktor muzeja savremene umjetnosti Ars Aevi. Osim njih napravljeni su i manje emitovani spotovi za pjesme "Talk To Me" i "Open Your Eyes".

U januaru 2006. bend dobiva poziv da učestuje na festivalu Eurosonic 2006 u Groningenu. Na tom festivalu im se pridružuje i njihov nekadašnji član, saksofonista Jan Kooper. Par mjeseci kasnije nastupaju na 20. Bijenalu mladih umjetnika Evrope i Mediterana koji je održan u italijanskom gradu Napulju. Dok 29. jula nastupaju na koncertu MTV EXIT Sarajevo zajedno sa Dubiozom Kolektiv i Asian Dub Foundationom. Bend iste godine također dobiva nagradu Davorin za najbolji spot i to za pjesmu "My Music". Bend 2006. godine dobiva još dva stalna člana Dejana Kajevića - Kaju i Leonarda Šarića - Lea kao back vokale, a povremeno im se priključije i sarajevski DJ Ahmaad.


Naslovnica albuma "My Music"


Sikter u postavi: Dragan Rokvić, Dejan Kajević, Leonadro Šarić, Nedim Zlatar, Enes Zlatar i Esad Bratović, 2006.


Sikter - My Music (Live at Balkanmedia)

18.01.2012.

Intervju za "Rock Under The Siege" funzine, april/maj 1995.

Zahvaljujući Mirzi Ćoriću nekadašnjem gitaristi benda Gnu iz Sarajeva koji je bio učesnik "Rock Under The Siege" koncerta, došli smo do intervjua koji su članovi Siktera, Bure i Faris dali za radio emisiju Aide Kalender, a potom je objavljen u tekstualnoj verziji u jedinom izdanju "Rock Under The Siege" funzinea, koji je objavljen nakon koncerta za period april/maj 1995. godine.

Sikter! Sexy zvijezde iz gumenih soba
Razgovarala: Aida Kalender

Sikter! Vodi ljubav najbolje na svijetu!


RUTS
: Gdje ste vi na demo rock sceni?
Faris: Gdje smo mi na demo sceni?? Nismo mi na demo sceni. Jes' ti normalna ba?
RUTS: Pa gdje ste vi uopšte?
Faris: Mi snimamo compact disc upravo! Ja završio snimanje bubnja! Heej, kakva demo scena, ba? Ko je demo scena?
RUTS: Dobro, pa da onda završimo interview?
Faris: Nemoj završavat'! Volim ja da me slušaju na radiju kako kenjam svašta.
RUTS: Dobro, ko je glavni u bandu?
Faris: Eso.
Bure: Eso. Eso je Tito. On nam je otac i majka. Najmlađi je, ali je pravo zajeban. Ima dobre obrve. I bradu, koja pali kad mu djevojka kaže da mu ne valja. Jesi li ikad vidjela takvog gitaristu, haa?
RUTS: Sikter! poznat po svom specifičnom scenskom nastupu...
Faris: O scenskom nastupu šta da ti kažem. Smislimo ga 10 minuta prije izlaska na binu bukvalno. Kad raspoloženje dođe do tog nivoa. Ha, ha, ha...
Bure: Znaš šta je, ja ću ti reć'. Faris se krije, Faris se krije iza bubnjeva, a ima i curu. To ga jebe.
Faris: Koga jebe cura?!?
Bure: Tebe jarane. Nemoj da ja sad spominjem neke gumene detalje, ha, ha, ha. Dobro, šalim se. Htio sam reći da smo mi i jesmo stvarno mega - zvijezde jedine u ovom gradu, koje su ikad postojale. Jer u ovom gradu se uvijek nešto sviralo vako, nako, ali nije bilo sexa, nije bilo sex - zvijezda. Mislim vidiš nas, šta da ti pričam. Glupo je o tome na radiju pričati kad te ljudi ne vide.
RUTS: Pa hajde opišite se ona. Opiši nam kako to izgleda SIKTER!
Bure: Kako izgleda Sikter! ? Nije važno kako izgleda, važno je kako.... Pardon, važno je kako SIKTER! vodi ljubav, SIKTER! vodi ljubav najbolje na svijetu! To nije nikakva reklama. To su činjenice, a to trebaš pitati neke izvjesne djevojke. To ti je ustvari većina djevojaka u ovom gradu, ha, ha, ha. Pitaj bilo koju, reć' 'e ti.

Poruka je: Ne drogirajte se!

RUTS: Recite mi nešto o pjesmi "Gudra" koja se nalazi na našoj demo top - listi. Šta je njena osnovna poruka?
Faris: Osnovna poruka je: nemojte se drogirat'!
Bure: Evo, ja ću ti reć' kako je nastala ova pjesma, jer sam je napisao još prije rata. Muzika je nastala sad u ratu, kad nas je spucala neka pravo dobra energija i samo je to izašlo iz nas na probi, pljusss! A text je nastao davno, davno, kada sam ja svašta radio za sebe i to je pjesma koja je prvobitno napisana za grupu "NEW KIDS ON THE DOPE". To je jedna stara grupa, predratna, funky grupa. Napisao sam jedan rap text, jebi ga, samo sam prenio ta svoja iskustva.
RUTS: Dobro, a šta trenutno radi SIKTER!, nešto se pravo ozbiljno radi?
Faris: Snimamo taj compact disc u studiju. Riječ je o tome da sam ja jednog dana sjedio u kafani i dođe neka debela i kaže: "Zdravo, ja sam iz norveškog ministarstva kulture i bi li vi da mi vama platimo 50 sati studija i da vi snimite koliko hoćete, a da nama date tri stvari da mi u Norveškoj izdamo kompilacijski disc iz Sarajeva?" Ja kažem: "Je li to naša jedina obaveza?" Ona kaže jeste i možda ćemo vas voditi na neku turneju po Norveškoj i ovo i ono. "Dobro", ja kažem "ti to miliciji, a ti nama prvo plati." "Dobro", kaže ona i ode nam platiti 50 sati snimanja u digitalnom studiju. I ja sam upravo završio snimanje bubnjeva za 4 stvari koliko smo odlučili da snimimo za tih 50 sati.
RUTS: Odlučili ste, takođe, da ove pjesme prepjevate i na engleski jezik, je li tako?
Faris: Da, sad će ovi textovi ići na engleskom. Razlog je što se pojavio kamerman koji je snimao sav materijal koji je otišao na MTV. On se pojavio i rekao da ga zvali sa MTV-ja i da oni žele naša dva ili tri spota što skorije. I zato smo odlučili da snimamo da snimimo samo 4 pjesme za 50 sati. Za 50 sati možeš snimiti ploču, to je puno vremena, ali je bolje uraditi po ovom kontu 4 stvari, ali ih uraditi pošteno, pa onda izaći s njima, napravit' spot i poslat' ljudima na MTV da imaš obraza.
RUTS: Kako je uopšte došlo do koncerta o kome je MTV napravio reportažu?
Faris: Sad ću ti ja sve reć' kako je bilo. Desilo se to da je čovjek pod imenom Paul Low, fotograf agencije MAGNUM koja uglavnom radi sa magazinom FACE, bio na nekoliko naših koncerata i došao da pripremi teren za dolazak ekipe MTV-ja ovamo. Oni su sve dogovorili sa Mirom Purivatrom i sve je bilo O.K. Pojavilo se to i na MTV-ju i mi nakon toga čujemo da neko iz neke grupe govori kao "SIKTER! se napušio piiip MTV-ju da bi oni bili najduže u toj reportaži". Ja to ispričam Paulu, jer vrlo dobro poznajem tog momka, a on kaže: "A ko su ostali bendovi?!? Mi smo čuli samo za SIKTER! i htjeli smo da snimamo solo koncert SIKTER!-a." I zato se desilo to da je prilog o nama trajao 5 minuta, a o ostalima 40 sekundi i zato nema niko ni zbog čega da se ljuti.

Sve o čemu mi pjevamo je živa istina

RUTS: Kako vi objašnjavate taj nepobitan uspjeh SIKTER!-a?
Bure: Ili nas hvale ili nas kude. Oboje je dobro. Ja volim i kad pljuju po nama i kad nas hvale. To znači da izazivamo reakciju svakom slučaju.
Faris: Kako ja objašnjavam uspjeh? Hoćeš da ti kažem kako ja to objašnjavam? Objašnjavam tako što nema laži, razumiješ? Mene nije stid reć' da se ja često, šta ja znam, napijem, nadrogiram, nije bitno šta... Nije me ništa stid reć'. Nije me stid reć' da se... Dobro, neću to.
Bure: Nije te stid reć' gdje ideš, ha?
Faris: Jest, nije me stid reć' gdje idem.
Bure: Pa, hajd' reci!
Faris: Onaj.... idem u gumene sobe. Ne, ali je fol u tome da je to istina. I ono što mi sviramo, i ono što mi pjevamo, kakve textove pišemo to je sve živa istina. To se nama desilo, tako mi sjedimo i pričamo za stolom, tako se zajebavamo po dernecima, koncertima... Ono što mi radimo, onako kako živimo tako sviramo i pjevamo. I to je jedino što mi možemo ponuditi, jer mi tehnički ne možemo ništa učinit' da se takmičimo sa Zapadom. Ne možemo mi njima ponuditi tehnologiju jer je oni imaju više nego što i njima treba., razumiješ. I ti slušaš sad neku grupu i ti čuješ da je tu sve redom semplovano, od bubnjeva, bass gitara i to je savršeno, savršeno čisto. Ja to ne mogu, ali zato mogu da im prodam svoju istinu i svoju, svoju nezgodu. Mogu im prodati to da mi nosamo pojačala, i to da ta pojačala k...u ne valjaju i da ona ne vrijede tog nosanja, i da mi ginemo i da mi nemamo probe i da nas boli k...c i za njih i za nas.



Rage Against Lies

RUTS: Šta se ovog trenutka radi u glavi grupe SIKTER!?
Bure: Rađa nam se sad upravo RAGE, ha, ha, ha.
RUTS: Against What?
Bure: Against Everything. Pogotovo Farisu i meni se javlja nekakva prava agresiva, neka užasna agresiva. Šoba je puk'o na drugi način. Šoba je bolestan. On je puk'o od vojske, od linije. Jebi ga, čovjek više ne može da priča, ne može da komunicira sa ljudima. A ja i Faris možemo da komuniciramo, i to previše, bojim se. Sve je to posljedica jednog ludila koje traje dvije i po godine i normalno je da se taj nekakav bijes javi. To je neki iskonski bijes. Jebi ga, dvije i po godine si zatvoren, sjeban, i zato su ove nove pjesme pravo teške, depresivne, jer je tako i u našim glavama.
Faris: Evo vidi kako sam posjedio, gledaj. Imam 23 godine i sijed sam pravo. Vidiš, i ovdje sa strane, ne mogu se sad zavrtat'. Ali neću sad o tome. Htio bih o onome što je pozitivno.
RUTS: Hoće li SIKTER! zbog tih stvari koje vas muče postati tegoban za slušanje?
Faris: Neće nikad postati tegoban za slušanje. Ljudi svašta slušaju, jebi ga, ljudi slušaju NAPALM DEATH, šta ja znam, ali mi nikad nećemo biti takvi. Slušaj ovo RAGE AGAINST THE MACHINE, ovo je ipak nekako pozitivna muzika. Ali mi nikad nećemo biti crni kao ovi, a kamoli nešto drugo.
Bure: Ovo je laž!
Faris: Jeste. Ovo je laž. Ovo je hemija. Mi to nismo. Mi ne želimo da foliramo. Mi želimo samo da u određenom trenutku pjevamo o onome što osjećamo. Razumiješ, meni kad se j..e, onda ću napravit' "Lovu do krova", a kad imam problema sa zdravljem onda ću pjevat' o "Višoj vojnoj ljekarskoj komisiji". Isto tako, kad se zaljubim, jebi ga,  a ne bi treb'o, onda ću napravit' pjesmu "Pain in Brain", zato što je meni grozno, razumiješ, meni je grozno. Meni je sad isto grozno.
RUTS: Sad, ovog trenutka ti je grozno?
Faris: Jest, ovog trenutka mi je grozno.
RUTS: Zašto?
Faris: Pa ne mogu ja sad pričati svoje privatne stvari čitavom Sarajevu. Boli me k...c za čitavo Sarajevo, meni je tako i ja ću tako pjevat' i tako svirat', a oni ako im se sviđa, neka dođu na koncert, a ako im se ne sviđa ne moraju ni doć', ja sviram svakako sebi.
 
Važno je samo da publika reaguje

RUTS: Stvarno, koliko vama znači to kako publika odreaguje na vaše stvari, ili vas apsolutno ne zanima ta reakcija?
Faris: Naravno da me zanima. Evo ovi što se keze za stolom pored, to je naša publika i ja njih obožavam jer oni uživaju na našim koncertima. Ja uživam na svojim koncertima zbog njih. Mislim, ponekad. Ponekad se stvarno iznenadim koliko je publika dobra, a ponekad me stvarno ne interesuje publika. Na ovoj svirci na Akademiji, koja je jedna od naših najboljih svirki, mene ni u jednom trenutku publika nije interesovala, dok nismo završili prvu polovinu svirke i ja ugled'o i skont'o kakvo je raspoloženje.
Bure: Pravo je dobro, mislim, kad ti publika reaguje, bilo kako da reaguje, da ti jebu mater, da skaču, da divljaju... To je pravo dobro, to ti daje energiju. A najgori u publici su oni, znaš, muzički "znalci", koji stoje prekrštenih ruku i ono nešto fol kontaju. I oni fol sve znaju. E, jebi ga, ne znaju! Nek se popnu na binu i nek malo oni praše, ako smiju. Ali bojim se da ne smiju.
RUTS: Ali to su uglavnom muzički kritičari...
Bure: Ma, to su samozvani muzički kritičari, znaš. Bojim se da je puno takvih koji ni malo sluha u glavi nemaju, ali zato znaju ko je bio producent na trećem albumu GRATEFUL DEAD i, jebi ga, još neke pravo zanimljive podatke znaju.
RUTS: Čemu teži SIKTER!?
Bure: Mi, naravno, želimo da uspijemo. Bojim se da smo uspjeli sebe zadovoljit'. Jer, nama je pravo dobro na bini. A sad, naravno da želimo i da dio toga i prodamo. Ako ljudi to vole, što da ne.

RADIO ZID
Emitovano: septembra 1994.


 Funzine "Rock Under The Siege" april/maj '95. str. 04
 Funzine "Rock Under The Siege" april/maj '95. str. 05

A osim ovog intervjua, Sikter, tačnije Bure se pojavljuje i u rubrici "Tegobni upitnik Adija Sarajlića" gdje su članovi bendova koji su učestovali na koncertu "Rock Under The Siege" odgovarali na ista pitanja jednog od najzaslužnijih osoba za taj projekt, Adija Sarajlića.

Tegobni upitnik Adija Sarajlića

1. Zar si još živ?
2. Najdraža patriotska pjesma?
3. Omiljeno ratno jelo (recept)?
4. Tvoje mišljenje o Čičku?
5. Najbolji radijski jingle?
6. Gdje je sarajevski duh?
7. Koja rijeka Miljacka protiče kroz Sarajevo?
8. Jeste li vi najbolja sarajevska demo-grupa?
9. Završite zadati stih: "Imala sam dragog rumenu jabuku..."
10. Ko je bio Til Ojlešpigel


SIKTER (BURE)


1. Jesam (smijeh)
2. "Ja sin sam tvoj"
3. Lignje.
4. Doajen
5. Nemam pojma, ne sjećam se nijednog.
6. Valjda u šumama (smijeh).
7. Pa Miljacka.
8. Nismo, jer uopšte nismo demo bend.
9. Ja dala sam mu sebe, on dao mi je nauku (smijeh).
10. To ti je jedan naučnik švajcarski.

Funzine "Rock Under The Siege" april/maj '95. str. 08

18.01.2012.

Fotografija sa nastupa u klubu Cabaret, 1993.

Nedavno sam uspio pronaći fotografiju sa Sikterovog prvog ratnog koncerta održanog u klubu Cabaret u Sarajevu 1993. godine. Tada je prvi i jedini puta nastupio Sandi Ilić kao basista, dok je Nebojša Šerić - Šoba preuzeo mjesto gitariste. Sliku sam pronašao upravo na Šobinom blogu, a evo šta on kaže o slici:

"Evo jedne fotografije iz 1993. za koju sam mislio da je izgubljena. Radi se o grupi Sikter i našem prvom ratnom koncertu u klubu "Cabaret". Imali smo samo 15 minuta za sviranje jer smo imali samo litar benzina za agregat. Na Buretovoj zaštitnoj masci za vatrogasce je pisalo Elesde (LSD). Tu se prvi i jedini put sa nama na stage popeo Sandi Ilić, koji je uskočio na bas koji sam inače ja svirao jer je Rogi otišao van grada. Fotografiju je snimio Paul Lowe, poznati engleski fotograf. Hvala Paul!"



shoba.blogger.ba

11.01.2012.

NACIONAL: Sikter - Queen Of The Disco

Prvi album sarajevskog Siktera “Now, Always, Never” pamtit će se po gostovanju Briana Enoa, ali “Queen Of The Disco”, naslovljen prema obradi pjesme pokojnog bluesmana Johnnya “Guitar” Watsona, predstavlja neusporedivo zreliji band koji se prilično dobro snalazi u povezivanju disco-funka iz 70-tih i utjecaja kurentne francuske elektronike. Doduše, s tekstovima na engleskom jeziku i bez pravog hit singla, Sikter se ne može nadati većem uspjehu u ovim krajevima, a za priželjkivani izlazak na europsko tržište najprije bi trebalo izvući iz šešira nekog pouzdanog remixera.

Autor: Ilko Čulić

Objavljeno u Nacionalu br. 334, 2002-04-09

11.01.2012.

"Try to see what you see, try to feel what you feel" 2001 - 2003


Koncertna promocija albuma "Queen of the Disco" u klubu CDA u Sarajevu, 2002.

Sikterov album prvijenac "Now, Always, Never" je primio sjajne kritike i odlično je prihvaćen i u medijima i među publikom. Ipak njegov  komercijalni uspjeh je bio neznatan skoro nikakav s obzirom na činjenicu kako je album kvalitetno urađen i ko je sve učestovao u njegovom nastanku. Iako je ta činjenica loše uticala na bend, članovi ipak odlučuju početi s radom na novom albumu, ali s tim da ovaj puta nisu očekivali nikakav komercijalni uspjeh.

Nakon završetka promocije svog prvog albuma po BiH i regionu, članovi Siktera 2001. ponovo ulaze u studio kako bi snimili svoj drugi album. U međuvremenu frontmen benda Enes Zlatar - Bure se zapošljava u centru za savremenu umjetnost Pro.ba u Sarajevu. Album je sniman u MML studiju u Sarajevu, a producirali su ga Bure i mendažer grupe Oliver Dujmović.


Sikter - Need Ya (Live at CDA)

Po završetku snimanja je odlučeno da i ovaj album kao i prethodni objavi Udruženje građana "Bock" pod nazivom "Queen of the Disco". Album je dobio ime po pjesmi "Miss Frisco (Queen of the Disco"), blues legende Johnnya "Guitar" Watsona iz 1978. godine. Za razliku od prvog albuma koji se mogao svrstati u alternative rock, drugi album je u sebi sadržao jako malo rock elemenata dok su funk, soul, disco pa čak i reggae preovladavali ovim albumom.

Objavljivanje albuma je bilo zakazano za proljeće 2002. godine. U međuvremenu bend donosi jednu tešku odluku, a to je da promijene bubnjara. Zbog Farisovih problema s drogom, ostatak benda odlučuje da je vrijeme da on napusti bend. Na mjesto bubnjara dolazi Nedim Zlatar, brat Enesa Zlatara i nekadašnji bubnjar benda Lezi Majmune. Odmah po dolasku, Nedim zajedno sa ostatkom benda se priprema za koncertnu promociju novog albuma "Queen of the Disco" u sarajevskom klubu CDA, 1. marta, 2002. godine. Na tom koncertu je prisustovalo oko 900 ljudi.

Album nije ponovio ni polovinu uspjeha prvog albuma. Kritike su uglavnom bile prosječne, a album je bio prihvaćen među novijom publiku dok stariji fanovi Siktera nisu bili baš oduševljeni albumom. Ipak ono što je oduševilo starije fanove je bila i ta činjenica da se na ovom albumu našla njihova kultna pjesma "Lova do krova". Bend odlučuje promovisati album, nastupima i putem medija. Nekoliko pjesama sa albuma je ostvarilo značajniji uspjeh, a najveći uspjeh je ostvarila pjesma "Shake 'Em".


Subliminarna poruka iz spota za pjesmu "Shake 'Em"

Ta pjesma postaje regionalni radijski i televizijski hit. Spot za pjesmu je radila Pro.ba na čelu sa Buretom, a spot kao i pjesma su inspirisani disco muzikom iz sedamdesetih godina. Spot je poznat i po tome da se u njemu pojavljuje eksplicitna subliminarna poruka. Osim ovog spota, bend u saradnji sa Pro.ba snima i spotove za pjesme "Edit (Piaf)", "I Love You Baby" i "Love is an Alien". U spotu za pjesmu "Love is an Alien" se pojavljuju i isječci iz filma "Men in Black II".

Bend održava promotivnu turneju za ovaj album u BiH i regionu. Tokom 2002. i 2003. godine nastupili su na Refract festivalu u Zrenjaninu, muzički koncert teatarskog festivala MESS '03, koncertu Blockbuster 2003 u Sarajevu i na dodjeli muzičkih nagrada Davorin 2003 u Zenici kao i na mngobrojnim klupskim koncertima u BiH, Hrvatskoj i Srbiji.


Naslovnica albuma "Queen of the Disco"


Dio postave Siktera: Dragan Rokvić, Nedim Zlatar i Igor Čamo, 2002.


Spot za pjesmu "Edit (Piaf)"

07.01.2012.

 

SIKTER: NOW, ALWAYS, NEVER
(Orchard / Aquarius; 2000.)

Sjedio sam jedan dan s prijateljem kod mene doma, kad se sjetih da bi mu mogao pustiti jedan bend, pa ak' možda zna, nek mi objasni koja je to mjuza, jer ja zbilja ne znam. Čovjek koji mi je ponudio album rekao je da se radi o nekakvom roku sa primjesama elektronike. Pa dobro, rekoh ja. Kad ono nemam ti ja pojma o ovome ništa. Daj zamisli i ja sam ti neki kritičar. Bar sam priznao! No, vratimo se mi na mog frenda Danija i naše preslušavanje Sikter. Pustim mu ja CD, krene prva stvar, uleti neka krosoveraška đitrica, 80's ritam na bubnjevima, i tako oni prže neko vrijeme, moj frend gleda, kaže "to je neki krosover", kad uleće ti vokal, majko mila spasi nas Miladojka Junida. Deni kaže "daj neku drugu", kad ono neki funky prži, a ti samo glediš što je ovo. "To je fusion ", opet će Deni. Ja kažem dobro. I tako bi mi do sutra da nije doš'o…Tko? Nastavak čitajte u slijedećem broju!!!!

Bend je naime iz Bosne i Hercegovine i zvuče kao da su s drugog planeta. Onaj tko voli totalno originalne bendove mora si ovo priuštiti. Ipak, samo ako mu ne smeta što je konačni proizvod baš bezveze. Bez uvrede dečki, ali šta vi hoćete, na šta vi brijete, to bi ja htio znati! Totalna salata, svega tu ima, a nema ničega, zvuči kao da je sve snimano preko kompjutera, ali kako bi to radili neki gažerski bendovi u osamdesetima. To je prava riječ - gaža. Vokal je iritantan. Dobro, da čovjek urla, pjeva, recitira, šapće, bilo šta. Ali ovo nema usporedbe s ničim u najlošijem smislu. Ma, možda taj Miladojka đir, al' onaj tip poziva bar na ples u nekoj šupi. Gitara je najbolja u ovoj groznoj konkurenciji, malo je elektronički u osamdesetim điru obojana, povremeno žešća pa bi se neki njeni dijelovi mogli svrstati u određeni neo, ali sasvim slučajno, vjerujte mi. Ni po čemu se ne može otkriti da je ovo snimljeno u prošlom stoljeću. Pa čak i Majke zvuče kao iz svog kalendarskog doba pored ovih tipova.

Sve u svemu, vrlo teško za opisati. Jedino što je pogođeno je veza omota i mjuze. Sličice su totalna knjiga iz kemije i fizike za osmi razred. Dao bi vam vrlo rado, jedan al' dovoljno sam bio zločest u tekstu pa ćete u povijest sa dvojkom. Zbunjen sam još uvijek, pa nek mi neki fan ovog benda objasni album 'Now, Always, Never' Srdačno vaš, sada, uvijek, nikad: Corrado Kasunta!


Tvrtko Barišić
tvrtko@monitor.hr


Monitor.hr

06.01.2012.

Opservatorij 173 : Sarajevo, od Rumija do Byrnea


Sikter: Now Always Never, CD; izdavač: Sikter & Udruženje građana Bock, Sarajevo 2000.

Nakon gomile propalih cameo-bendova nastalih u sarajevskom naselju Džižikovac, među kojima je svaki od njih imao zvučno i duhovito ime koje je upućivalo i na glazbenu (ne)zrelost izvođača (Truet, Truhli pasulj, Coravi mahcori), nastao je Sikter. "Vježbalo" se na polovnim gitarama i bubnjevima, a pjesme koje su uglavnom odisale nepatvorenim cinizmom i urbanim nevoljama nastajale su u bašti gdje su mladi umjetnici, uglavnom pod utjecajem alkohola, čekali katastrofu.

Iz tog vremena ostat će zapamćen i jedan od prvih nastupa Siktera. Bilo je to pred Katedralom u okviru neke od festivalskih manifestacija koje imaju onu "multikulturnu" etiketu sarajevsko (-ska, -ski), a trebale bi valjda imati veze s "kulturom". Elem, Sikter se, na zgražanje organizatora, "dočepalo" instrumenata i "počelo" svirati: na repertoaru su se našle većinom opskurne disko-ljige iz osamdesetih. Dvije najjače su bile obrada njemačkog instant imbecil-hita koji je izvodila izvjesna Nena - 99 Luftbaloons, te (jednako grozna) pjesma Kolačići, što ju je izvodila Marina Perazić, pjevačica riječke grupe Denis&Denis.

U skidanju nezvanih svirača s bine učestvovala je i tadašnja narodna milicija.

Onda je došao rat. Sikter je izgubio nešto od lokalnog karaktera, ali se nije raspao. Neumorno su svirali koncerte u opsjednutom Sarajevu, a za njih su čuli i str(ani) (no)vinari koji su nadolazili u velikim grupama kako bi pokazali svjetskoj javnosti da su jedan i jedan dva, i još jednom je uvjerili da je Kristl dobra, a Aleksis zla. No, kako se i među novinarima može naći i finog svijeta, tako je i u britanskom magazinu The Face 1995. izašla reportaža o sarajevskoj alternativnoj sceni, u kojoj je Sikter, opravdano, proglašen jednom od njenih glavnih točaka. Nazvali su ih "sarajevskim Sex Pistolsima", napisavši da se radi o autentičnoj urbanoj energiji spremnoj da međunarodnom licemjerju pogleda u oči.

Nakon te epizode Sikter će krenuti u osvajanje evropskog tržišta u kojem će imati ozbiljan hendikep: nisu imali nosač zvuka, a medije baš i nije previše brinulo što ga u opkoljenom Sarajevu i nisu imali gdje snimiti. Bilo kako bilo, vratili su se u Sarajevo, i onda 1998. otišli na jug i u mostarskom "Pavarottiju" snimili CD koji je do danas čekao na objavljivanje.

Pain in Brain je numera koja otvara ploču, slijedi je Time and Space, s vickastim back vokalima i klavijaturama Briana Ena. "Dobro je", rekli bi zajedljivi, "da se, kad već nije stigao na Girlfriend is Better Talking Headsa, upisao u ovu pjesmu", koja atmosferom podsjeća na taj, jedan od najboljih radova Davida Byrnea.

Tu su Devil's Drive i Dark Disco, dvije pjesme iz kojih izbija snaga ranih radova Faith no More. Šesta numera, Tonight is Forever, kao da sublimira sve ono što se ovim albumom htjelo kazati: orijentalna gitarska tema i ritmičke varijacije stilski prate filozofiju istočnjačkog relativiziranja pojma vremena, što je podvučeno i u tekstu pjesme koja je slijedi, Only God, inspirirane poezijom velikog Dželaludina Rumija.

Muziku za osmu pjesmu, Power, napisao je Nebojša Šerić Šoba, bivši član grupe, danas umjetnik na postdiplomskom studiju na Kraljevskoj akademiji u Amsterdamu. U pjesmi Need ya Eno ponovo svira klavijature i zeza se sa dugmićima, bend snažno "prži", sve prijeti da se raspadne, ali stvar na okupu drži gitarski riff, koji malo baca na Rage Against the Machine. J.T.M. je skracenica od j...m li ti misa, jedina je pjesma na našem jeziku i zvuči kao zajebancija s heavy metalom. Album, smirujući, zatvara Devil's Drive (cardio mix).

Now Always Never je najbolji album jednog domaćeg benda u nečemu što se zove postdejtonska BiH. Ne zato sto kritičarski ukus opčinjava to da je većina pjesama na engleskom (jer takvih bendova je po svijetu na stotine) i ne zato što smo za njih emotivno vezani, nego zato što je u tih 11 naslova autorski, stilski, izvođački, muzički i produkcijski izveden dobar pokušaj da se obilježi posljednja decenija naših zivota. U tim pjesmama je sve ono s čime smo se sretali, i baš o tome pjevaju i sviraju Enes Zlatar, Esad Bratović, Dragan Rokvić i Faris Arapović (plus klavijaturist Igor Čamo, koji je odsvirao promotivni koncert u Sarajevu).

Album je neka vrsta samizdata - izdavač je grupa i sarajevsko Udruženje građana BOCK - i to mu daje još jednu notu autentičnosti. Bit će i onih kojima će biti žao pjesama iz ranijih faza Siktera (pjesma UNHCR, inače posvećena već pomenutim probisvjetskim postrojbama međunarodne zajednice u BiH, tu je, svakako, najbolja), ali to ne umanjuje vrijednost ovog dijela nase historije popularne kulture kojim se pokazuje da je ona dio šireg konteksta od onog koji nam se, ne bez naše krivice, često nameće. Na kraju, dobro je imati ovakve albume, jer oni svjedoče da su dijelovi naših zivota često vredniji nego što to mislimo, a nije dobro imati muzičke urednike (ambasadore Bosne) zbog čije je medijske cenzure, a forsiranja neukusa, Sikter predugo i nedopustivo ignoriran.
(A. Burić)

Objavljeno u broju 173 DANA, 22. septembar / rujan 2000.

06.01.2012.

Fotografije (1998)

03.01.2012.

"Space and time, they don't exist, it's all about how much you know" 1998 - 2000


Sikter i Bon Vox na otvaranju Pavarotti centra u Mostaru, 1998.

Nakon nastupa na koncertu grupe U2 u Sarajevu, bend ponovo susreće Briana Ena te dobivaju poziv da nastupe na otvaranju muzičkog centra Pavarotti u Mostaru 1998. godine. Na otvaranje je bilo pozvano mnogo poznatih muzičara kao i sam osnivač centra Luciano Pavarotti. Sikter je na tom nastupu odsvirao nekoliko pjesama, a na sceni su im se pridružili Bono Vox, Brian Eno i Jovanotti.

Brianu Enu se veoma dopala muzika i napredak koji je grupa napravila od njhovog prvog susreta u Amsterdamu 1995. godine. On dogovara sa grupom da dođe na ljeto 1998. u Mostar i pomogne u snimanju prvog Sikterovog studijskog albuma. Snimanje albuma je potrajalo cijelo ljeto 1998. godine. Članovi benda Faris Arapović, Esad Bratović i Dragan Rokvić su se privremeno preselili u Mostar, a Enes Zlatar je povremeno dolazio u Mostar jer je morao ostati u Sarajevu zbog porodičnih obaveza.


Isječak iz filma "Sanjao sam o Smirnoff Buffalu" o snimanju albuma "Now, Always, Never" u Pavarotti Centru u Mostaru, 1998.

Album je sniman u muzičkom centru Pavarotti, a snimanje je bilo poklon od Pavarottija za nastup na otvaranju. Producenti albuma su bili Enes Zlatar i Brian Eno, a miksanje albuma je radio Dietmar Tinhof poznatiji kao Mr. Dietz. Brian Eno je odradio veliki dio posla na albumu, a na nekim pjesmama je lično svirao i pjevao.

Na kraju 1998. album je bio snimljen i tehnički obrađen, ali nije objavljen. Glavni problem je bio u tome što bend nije mogao da pronađe adekvatnog izdavača za album. I tokom 1999. godine, album ostaje neobjavljen iz istih razloga. U međuvremenu bend je nastavio sa svirkama i probama, a svirali su uglavnom po Sarajevu. Na kraju je odlučeno da će album objaviti Udruženje građana "Bock", a ustvari to udruženje us predstavljali ljudi okupljeni oko kluba Bock (FIS) predvođenih Oliverom Dujmovićem tadašnjim menadžerom grupe.

Sikter i Brian Eno - Time and Space (Live u Mostaru 2000)

Album pod imenom "Now, Always, Never" je objavljen 21. novembra 2000. godine. Koncertna promocija albuma je održana u klubu Bock. Kritike za album su uglavnom bile pozitivne, ali s obzirom na činjenicu da je na albumu radio i Brian Eno, moglo bi se reći da mu je posvećeno veoma malo pažnje od medija. Unatoč svemu tome bend i dalje nastavlja promociju albuma, ali zbog novih dionica na pjesmama u bendu se stvara potreba za klavijaturistom. To mjesto zauzima nekadašnji povremeni član Siktera iz 1990. godine Igor Čamo.

U međuvremenu bend počinje da snima i objavljuje spotove za pjesme sa albuma. Objavljeni su spotovi za četiri pjesme sa ovog albuma: Tonight is Forever, Only God, Time and Space i J.T.M. dok je spot za pjesmu Pain in Brain objavljen 1995. godine. Pjesma Time and Space postaje veoma popularna na TV i radio stanicama. Osim nje, veći uspjeh je postigla i pjesma J.T.M. (Jebem li ti miša). Krajem 2000. godine album je objavljen i za međunarodno tržište, a objavljuje ga The Orchard, američka distribucijska kuća iz New Yorka.


Naslovnica albuma "Now, Always, Never"


Sikter u postavi: Dragan Rokvić, Igor Čamo, Enes Zlatar, Esad Bratović i Faris Arapović, 2001.


Spot za pjesmu "Tonight is Forever"


Noviji postovi | Stariji postovi