Zahvaljujući Mirzi Ćoriću nekadašnjem gitaristi benda Gnu iz Sarajeva koji je bio učesnik "Rock Under The Siege" koncerta, došli smo do intervjua koji su članovi Siktera, Bure i Faris dali za radio emisiju Aide Kalender, a potom je objavljen u tekstualnoj verziji u jedinom izdanju "Rock Under The Siege" funzinea, koji je objavljen nakon koncerta za period april/maj 1995. godine.
Sikter! Sexy zvijezde iz gumenih soba
Razgovarala: Aida Kalender
Sikter! Vodi ljubav najbolje na svijetu!
RUTS: Gdje ste vi na demo rock sceni?
Faris: Gdje smo mi na demo sceni?? Nismo mi na demo sceni. Jes’ ti normalna ba?
RUTS: Pa gdje ste vi uopšte?
Faris: Mi snimamo compact disc upravo! Ja završio snimanje bubnja! Heej, kakva demo scena, ba? Ko je demo scena?
RUTS: Dobro, pa da onda završimo interview?
Faris: Nemoj završavat’! Volim ja da me slušaju na radiju kako kenjam svašta.
RUTS: Dobro, ko je glavni u bandu?
Faris: Eso.
Bure: Eso. Eso je Tito. On nam je otac i majka. Najmlađi je, ali je pravo zajeban. Ima dobre obrve. I bradu, koja pali kad mu djevojka kaže da mu ne valja. Jesi li ikad vidjela takvog gitaristu, haa?
RUTS: Sikter! poznat po svom specifičnom scenskom nastupu…
Faris: O scenskom nastupu šta da ti kažem. Smislimo ga 10 minuta prije izlaska na binu bukvalno. Kad raspoloženje dođe do tog nivoa. Ha, ha, ha…
Bure: Znaš šta je, ja ću ti reć’. Faris se krije, Faris se krije iza bubnjeva, a ima i curu. To ga jebe.
Faris: Koga jebe cura?!?
Bure: Tebe jarane. Nemoj da ja sad spominjem neke gumene detalje, ha, ha, ha. Dobro, šalim se. Htio sam reći da smo mi i jesmo stvarno mega – zvijezde jedine u ovom gradu, koje su ikad postojale. Jer u ovom gradu se uvijek nešto sviralo vako, nako, ali nije bilo sexa, nije bilo sex – zvijezda. Mislim vidiš nas, šta da ti pričam. Glupo je o tome na radiju pričati kad te ljudi ne vide.
RUTS: Pa hajde opišite se ona. Opiši nam kako to izgleda SIKTER!
Bure: Kako izgleda Sikter! ? Nije važno kako izgleda, važno je kako…. Pardon, važno je kako SIKTER! vodi ljubav, SIKTER! vodi ljubav najbolje na svijetu! To nije nikakva reklama. To su činjenice, a to trebaš pitati neke izvjesne djevojke. To ti je ustvari većina djevojaka u ovom gradu, ha, ha, ha. Pitaj bilo koju, reć’ ‘e ti.
Poruka je: Ne drogirajte se!
RUTS: Recite mi nešto o pjesmi "Gudra" koja se nalazi na našoj demo top – listi. Šta je njena osnovna poruka?
Faris: Osnovna poruka je: nemojte se drogirat’!
Bure: Evo, ja ću ti reć’ kako je nastala ova pjesma, jer sam je napisao još prije rata. Muzika je nastala sad u ratu, kad nas je spucala neka pravo dobra energija i samo je to izašlo iz nas na probi, pljusss! A text je nastao davno, davno, kada sam ja svašta radio za sebe i to je pjesma koja je prvobitno napisana za grupu "NEW KIDS ON THE DOPE". To je jedna stara grupa, predratna, funky grupa. Napisao sam jedan rap text, jebi ga, samo sam prenio ta svoja iskustva.
RUTS: Dobro, a šta trenutno radi SIKTER!, nešto se pravo ozbiljno radi?
Faris: Snimamo taj compact disc u studiju. Riječ je o tome da sam ja jednog dana sjedio u kafani i dođe neka debela i kaže: "Zdravo, ja sam iz norveškog ministarstva kulture i bi li vi da mi vama platimo 50 sati studija i da vi snimite koliko hoćete, a da nama date tri stvari da mi u Norveškoj izdamo kompilacijski disc iz Sarajeva?" Ja kažem: "Je li to naša jedina obaveza?" Ona kaže jeste i možda ćemo vas voditi na neku turneju po Norveškoj i ovo i ono. "Dobro", ja kažem "ti to miliciji, a ti nama prvo plati." "Dobro", kaže ona i ode nam platiti 50 sati snimanja u digitalnom studiju. I ja sam upravo završio snimanje bubnjeva za 4 stvari koliko smo odlučili da snimimo za tih 50 sati.
RUTS: Odlučili ste, takođe, da ove pjesme prepjevate i na engleski jezik, je li tako?
Faris: Da, sad će ovi textovi ići na engleskom. Razlog je što se pojavio kamerman koji je snimao sav materijal koji je otišao na MTV. On se pojavio i rekao da ga zvali sa MTV-ja i da oni žele naša dva ili tri spota što skorije. I zato smo odlučili da snimamo da snimimo samo 4 pjesme za 50 sati. Za 50 sati možeš snimiti ploču, to je puno vremena, ali je bolje uraditi po ovom kontu 4 stvari, ali ih uraditi pošteno, pa onda izaći s njima, napravit’ spot i poslat’ ljudima na MTV da imaš obraza.
RUTS: Kako je uopšte došlo do koncerta o kome je MTV napravio reportažu?
Faris: Sad ću ti ja sve reć’ kako je bilo. Desilo se to da je čovjek pod imenom Paul Low, fotograf agencije MAGNUM koja uglavnom radi sa magazinom FACE, bio na nekoliko naših koncerata i došao da pripremi teren za dolazak ekipe MTV-ja ovamo. Oni su sve dogovorili sa Mirom Purivatrom i sve je bilo O.K. Pojavilo se to i na MTV-ju i mi nakon toga čujemo da neko iz neke grupe govori kao "SIKTER! se napušio piiip MTV-ju da bi oni bili najduže u toj reportaži". Ja to ispričam Paulu, jer vrlo dobro poznajem tog momka, a on kaže: "A ko su ostali bendovi?!? Mi smo čuli samo za SIKTER! i htjeli smo da snimamo solo koncert SIKTER!-a." I zato se desilo to da je prilog o nama trajao 5 minuta, a o ostalima 40 sekundi i zato nema niko ni zbog čega da se ljuti.
Sve o čemu mi pjevamo je živa istina
RUTS: Kako vi objašnjavate taj nepobitan uspjeh SIKTER!-a?
Bure: Ili nas hvale ili nas kude. Oboje je dobro. Ja volim i kad pljuju po nama i kad nas hvale. To znači da izazivamo reakciju svakom slučaju.
Faris: Kako ja objašnjavam uspjeh? Hoćeš da ti kažem kako ja to objašnjavam? Objašnjavam tako što nema laži, razumiješ? Mene nije stid reć’ da se ja često, šta ja znam, napijem, nadrogiram, nije bitno šta… Nije me ništa stid reć’. Nije me stid reć’ da se… Dobro, neću to.
Bure: Nije te stid reć’ gdje ideš, ha?
Faris: Jest, nije me stid reć’ gdje idem.
Bure: Pa, hajd’ reci!
Faris: Onaj…. idem u gumene sobe. Ne, ali je fol u tome da je to istina. I ono što mi sviramo, i ono što mi pjevamo, kakve textove pišemo to je sve živa istina. To se nama desilo, tako mi sjedimo i pričamo za stolom, tako se zajebavamo po dernecima, koncertima… Ono što mi radimo, onako kako živimo tako sviramo i pjevamo. I to je jedino što mi možemo ponuditi, jer mi tehnički ne možemo ništa učinit’ da se takmičimo sa Zapadom. Ne možemo mi njima ponuditi tehnologiju jer je oni imaju više nego što i njima treba., razumiješ. I ti slušaš sad neku grupu i ti čuješ da je tu sve redom semplovano, od bubnjeva, bass gitara i to je savršeno, savršeno čisto. Ja to ne mogu, ali zato mogu da im prodam svoju istinu i svoju, svoju nezgodu. Mogu im prodati to da mi nosamo pojačala, i to da ta pojačala k…u ne valjaju i da ona ne vrijede tog nosanja, i da mi ginemo i da mi nemamo probe i da nas boli k…c i za njih i za nas.
Rage Against Lies
RUTS: Šta se ovog trenutka radi u glavi grupe SIKTER!?
Bure: Rađa nam se sad upravo RAGE, ha, ha, ha.
RUTS: Against What?
Bure: Against Everything. Pogotovo Farisu i meni se javlja nekakva prava agresiva, neka užasna agresiva. Šoba je puk'o na drugi način. Šoba je bolestan. On je puk'o od vojske, od linije. Jebi ga, čovjek više ne može da priča, ne može da komunicira sa ljudima. A ja i Faris možemo da komuniciramo, i to previše, bojim se. Sve je to posljedica jednog ludila koje traje dvije i po godine i normalno je da se taj nekakav bijes javi. To je neki iskonski bijes. Jebi ga, dvije i po godine si zatvoren, sjeban, i zato su ove nove pjesme pravo teške, depresivne, jer je tako i u našim glavama.
Faris: Evo vidi kako sam posjedio, gledaj. Imam 23 godine i sijed sam pravo. Vidiš, i ovdje sa strane, ne mogu se sad zavrtat’. Ali neću sad o tome. Htio bih o onome što je pozitivno.
RUTS: Hoće li SIKTER! zbog tih stvari koje vas muče postati tegoban za slušanje?
Faris: Neće nikad postati tegoban za slušanje. Ljudi svašta slušaju, jebi ga, ljudi slušaju NAPALM DEATH, šta ja znam, ali mi nikad nećemo biti takvi. Slušaj ovo RAGE AGAINST THE MACHINE, ovo je ipak nekako pozitivna muzika. Ali mi nikad nećemo biti crni kao ovi, a kamoli nešto drugo.
Bure: Ovo je laž!
Faris: Jeste. Ovo je laž. Ovo je hemija. Mi to nismo. Mi ne želimo da foliramo. Mi želimo samo da u određenom trenutku pjevamo o onome što osjećamo. Razumiješ, meni kad se j..e, onda ću napravit’ "Lovu do krova", a kad imam problema sa zdravljem onda ću pjevat’ o "Višoj vojnoj ljekarskoj komisiji". Isto tako, kad se zaljubim, jebi ga, a ne bi treb'o, onda ću napravit’ pjesmu "Pain in Brain", zato što je meni grozno, razumiješ, meni je grozno. Meni je sad isto grozno.
RUTS: Sad, ovog trenutka ti je grozno?
Faris: Jest, ovog trenutka mi je grozno.
RUTS: Zašto?
Faris: Pa ne mogu ja sad pričati svoje privatne stvari čitavom Sarajevu. Boli me k…c za čitavo Sarajevo, meni je tako i ja ću tako pjevat’ i tako svirat’, a oni ako im se sviđa, neka dođu na koncert, a ako im se ne sviđa ne moraju ni doć’, ja sviram svakako sebi.
Važno je samo da publika reaguje
RUTS: Stvarno, koliko vama znači to kako publika odreaguje na vaše stvari, ili vas apsolutno ne zanima ta reakcija?
Faris: Naravno da me zanima. Evo ovi što se keze za stolom pored, to je naša publika i ja njih obožavam jer oni uživaju na našim koncertima. Ja uživam na svojim koncertima zbog njih. Mislim, ponekad. Ponekad se stvarno iznenadim koliko je publika dobra, a ponekad me stvarno ne interesuje publika. Na ovoj svirci na Akademiji, koja je jedna od naših najboljih svirki, mene ni u jednom trenutku publika nije interesovala, dok nismo završili prvu polovinu svirke i ja ugled'o i skont'o kakvo je raspoloženje.
Bure: Pravo je dobro, mislim, kad ti publika reaguje, bilo kako da reaguje, da ti jebu mater, da skaču, da divljaju… To je pravo dobro, to ti daje energiju. A najgori u publici su oni, znaš, muzički "znalci", koji stoje prekrštenih ruku i ono nešto fol kontaju. I oni fol sve znaju. E, jebi ga, ne znaju! Nek se popnu na binu i nek malo oni praše, ako smiju. Ali bojim se da ne smiju.
RUTS: Ali to su uglavnom muzički kritičari…
Bure: Ma, to su samozvani muzički kritičari, znaš. Bojim se da je puno takvih koji ni malo sluha u glavi nemaju, ali zato znaju ko je bio producent na trećem albumu GRATEFUL DEAD i, jebi ga, još neke pravo zanimljive podatke znaju.
RUTS: Čemu teži SIKTER!?
Bure: Mi, naravno, želimo da uspijemo. Bojim se da smo uspjeli sebe zadovoljit’. Jer, nama je pravo dobro na bini. A sad, naravno da želimo i da dio toga i prodamo. Ako ljudi to vole, što da ne.
RADIO ZID
Emitovano: septembra 1994.
Funzine "Rock Under The Siege" april/maj ‘95. str. 04
Funzine "Rock Under The Siege" april/maj ‘95. str. 05
A osim ovog intervjua, Sikter, tačnije Bure se pojavljuje i u rubrici "Tegobni upitnik Adija Sarajlića" gdje su članovi bendova koji su učestovali na koncertu "Rock Under The Siege" odgovarali na ista pitanja jednog od najzaslužnijih osoba za taj projekt, Adija Sarajlića.
Tegobni upitnik Adija Sarajlića
1. Zar si još živ?
2. Najdraža patriotska pjesma?
3. Omiljeno ratno jelo (recept)?
4. Tvoje mišljenje o Čičku?
5. Najbolji radijski jingle?
6. Gdje je sarajevski duh?
7. Koja rijeka Miljacka protiče kroz Sarajevo?
8. Jeste li vi najbolja sarajevska demo-grupa?
9. Završite zadati stih: "Imala sam dragog rumenu jabuku…"
10. Ko je bio Til Ojlešpigel
SIKTER (BURE)
1. Jesam (smijeh)
2. "Ja sin sam tvoj"
3. Lignje.
4. Doajen
5. Nemam pojma, ne sjećam se nijednog.
6. Valjda u šumama (smijeh).
7. Pa Miljacka.
8. Nismo, jer uopšte nismo demo bend.
9. Ja dala sam mu sebe, on dao mi je nauku (smijeh).
10. To ti je jedan naučnik švajcarski.
ovde fali edo-majka na letecem tepihu..